Svake godine 18.11. obilježava se najtužnija obljetnica u Hrvatskoj. Toga dana pao je herojski grad Vukovar. Hrabri hrvatski branitelji uspjeli su tri mjeseca braniti grad od srpskoga agresora. Hrvatski branitelji nisu uspjeli dobiti potrebno naoružanje- grad je bio sravnjen sa zemljom. Iako su se junački borili do zadnjeg dana, shvatili su da je to kraj i da će srpska vojska okupirati grad. Nekoliko tisuća ljudi uspjelo se provući kroz minska polja. U vukovarskoj bolnici ostalo je 250 teških bolesnika. Ostala je i grupa branitelja koji nisu htjeli napustiti svoj grad. Kada je neprijatelj ušao u grad bio je to najtragičniji dan u novijoj hrvatskoj povijesti. Pobijeni su svi ranjenici, a tisuće ljudi završilo je u logorima. Imao sam priliku dva puta posjetiti Vukovar. Prolazeći kroz grad i vidjevši ruševine, osjetio sam golemu tugu oko srca. Posjetio sam memorijalno groblje i bio u hangaru koji je sada uređen kao spomen- prostorija. Tiho sam šetao i gledao slike poginulih branitelja. Tu su također pohranjene i njihove osobne stvari kao što su satovi, vozačke dozvole, zdravstvene iskaznice, ključevi… Bio sam u Vukovaru sa svojom obitelji i sjetio se da su mnogi moji vršnjaci ostali bez svojih roditelja, bez obitelji. Obilazeći grobove shvatio sam koliko je hrabrih ljudi dalo život za grad Vukovar i domovinu Hrvatsku. S velikim ponosom što sam Hrvat zapalio sam svijeću za njihove duše i pomolio se Bogu da se više nikada ovakvo zlo ne ponovi. Iako sam se rodio nakon Domovinskog rata, ipak sam imao priliku vidjeti Vukovar, gledati dokumentarne filmove i slušati priče odraslih. Rekli su mi da to nikada ne zaboravim! A i ja želim svim živim bićima poručiti samo jedno : NE ZABORAVITE VUKOVAR!!!

                                                                       Autor:Vlado Lozina, 6. razred, PŠ Slivno