Čestitke našoj Marti i njenoj mentorici na postignutom uspjehu. Martin rad možete pročitati u daljnjem tekstu. 

Sjećanja

Nikidan je kod nas pa veliki snig i nestalo je struje. Nismo mogli gledat crtani pa smo se skupili oko babe i molili je da nan ispriča neku priču.

Baba ko baba, jedva dočekala i vako počela:“Eee, dico moja, vako je kod nas bilo svaki dan. Po cile bi dane kopali i sadili, ovce u pašu vodili. Nije bilo struje pa nismo ni crtane gledali. Najduže su nan večeri bile zimi, pogotovo kad bi snig napa. Bilo ga je do kolina. Vukovi su po Bijakovi gladno zavijali, a mi bi se, veliki i mali, skupili oko sinije. I mi gladni i ozebli, grabili smo kašikama iz drvenog čanjka pure i kisela mlika. Ili bi svi iz istog čanjka. Iza večere skupili bi se oko komina. Grijala nas vatra, vunene bičve i buzavci, a još više priče o vukovima i vukodlacima što nan i je pokonja baba Mare pričala. Bog joj da pokoj duši! Moj se mali brat uvik boja vukodlaka iz priča. Mi bi mu unda rekli:“Ma šta plačeš, po vome ledu se ni vukodlak ne usudi vanka izać.“ Najsritniji smo bili kad bi mater uveče kruv pekla ispod cripnje. Unda bi nan odvojila mrvicu tista i od nje privrte radila. Za nas dicu bile su slađe od meda. Još ako bi nas zapalo malo topla mlika iz kotluše, ko sritniji od nas. Rano smo išli ligat, zavukli se pod perine, razminili koju besidu i zaspali. Eee, to su bila vrimena! Gladna i žujava, a opet puna beside i smija.

Tako je moja baba završila priču i pogledala daleko kroz pritvorene škure na Bijakovu što se bilila. Ja san joj prvi put u životu, čini mi se, zavidila.

Manje poznate riječi:

• vako - ovako
• napa - napada
• sinija - okrugli drveni stol
• čanjak - drvena posuda
• buzavci - vunene čarape
• cripnja - kovano željezno posuđe ispod kojeg se peče kruh na kominu
• privrte - prženi kolači od tijesta
• kotluša - zemljana posuda
• besida - riječ
• žujava - teška
• zavodila - biti ljubomoran