Štovanje blagdana Svih Svetih 

Blagdan Svih Svetih datira još iz 4. stoljeća, a nastao je u spomen mučenicima te se od tada slavi u različitim crkvama.

Prvi tragovi općeg slavlja Svih svetih zabilježeni su najprije u Antiohiji i to u nedjelju nakon Duhova, kada Sve svete danas slave u istočnim pravoslavnim crkvama, a kralj Luj Pobožni ga je proglasio zapovjednim blagdanom 835. godine.

Na datum na koji se danas slavi u katoličkoj crkvi, Sve svete je premjestio papa Grgur III. (731.-741.) i to kako bi se poklopio s drevnim keltskim blagdanom 'Samhain' koji je označavao Novu godinu.

Prema povijesnim zapisima, 1. studenog je tada posvećena jedna kapela u bazilici sv. Petra relikvijama svetih apostola i svih svetih, mučenika i ispovjednika i svih savršenih pravednika koji počivaju u miru po čitavome svijetu.

Blagdan Svih svetih u Hrvatskoj je neradni dan, a prema narodnom običaju na taj se dan obilaze groblja.

Osim u Katoličkoj crkvi, ovaj se blagdan obilježava i u Engleskoj crkvi te mnogim evangeličkim crkvama, iako u izmjenjenom obliku.

Dušni dan

Dan poslije, točnije 2. studenog, u Crkvi se slavi Dušni dan koji je posvećen svim vjernim mrtvima. Taj je dan nastao inicijativom sveca, benediktinskog opata iz Clunyja, svetog Odilona. Naime, već se krajem 1. tisućljeća u mnogim mjestima nakon Svih svetih slavio i spomendan mrtvih, no tek ga je sv. Odilo službeno uveo u Cluny 998. godine.

Inače, pod Cluny je pripadalo oko tisuću benediktinskih samostana, pa se preko benediktinaca blagdan brzo proširio Europom, a svoju službenu potvrdu od Vatikana Dušni je dan dobio 1311. godine. Kao i na blagdan Svih svetih i na Dušni dan je običaj obilaziti groblja i platiti svijeće za pokojne. Pogrešno je Dušni dan nazivati Danom mrtvih (iznimka Meksiko).

Svijeća

Plemenit je i pun simbolike običaj zapaliti svijeću na grobu. Svjetlo koje "hrani" rastopljeni vosak svijeće na ponajprije je simbol Isusa Krista, koji se za nas iz ljubavi žrtvuje; ujedno su zapaljene svijeće znak pripravnosti za Gospodina koji dolazi. Stoga goruća svijeća označava Kristovu nazočnost: na oltaru, kod evanđelja, pred tabernakulom i izloženim Presvetim. No svijeća i inače prati krštenikov život: ona se pruža kršteniku na krštenju, on je nosi kod prve pričesti i u uskrsnoj noći; kao zaručnička svijeća prati mladence kod vjenčanja, a kao samrtnička svijeća i u posljednjem životnom času; uz zapaljenu svijeću se rađa, umire i putuje grobu. Svjetlo svijeća progoni tamu.